U hladno predvečerje jučerašnjeg dana, bilo mi je toplo i jako ugodno, u dobrom društvu prepune dvorane knjižnice "Marko Marulić"... a za one rijetke, koji još možda ne znaju šta se sinoć desilo... desila se, konačno, i napokon... "Marčelina"... jer, već i vrapci, ne samo na blogu, nego i puno šire, mjesecima, ko papige, u glas ponavljaju... "Marči, kače knjiga?"... a Marči, e ona mi se desila još puno prije, tamo negdje početkom prošle godine, kad smo slikama i uspomenama pokušali dignuti glas, i dati svoj skromni doprinos za spas naše park-šume Marjan...
Ja sam još sinoć... vrativši se kući prepuna dojmova i dobrih vibracija... mislila, kako ću sav taj košmar misli i osjećaja, tako lako izbaciti iz sebe, i prenijeti na papir... sve dok danas, nisam krenula u skitnju po blogovima... od primakke... preko broda u boci... do Tixi...
... nakon čega se moj košmar pretvorio u totalnu blokadu moždanih vijuga... e pa, doista se tu nema više šta ni reći, ni dodati, a da to ne bude svojevrsno ponavljanje, bila je moja prva misao... i sad se vi sigurno pitate, šta ja ovdje uopće radim... e pa, evo me ovod, samo kako bi se zahvalila... baš to hoću, i baš to trebam, e...
Fala ti, Marči... na vrići smija, i šaki suza... priuštila si mi poseban užitak... da si majstorica pera, to sam znala odavno, i složila bi se s primakkom... ne gine ti teatar... iako ja sam samo laik, ja to možda ne razumijem... kako sam se jednom izrazila i u svezi prava i zakona... ali nešto znam... tvoji tekstovi su mi čudesno posebni... čitajući te, puno puta ni sama nisam bila potpuno sigurna što točno osjećam, puno puta ni sama nisam znala, da li se smijem, ili plačem, a najvjerovatnije sam radila istovremeno i jedno i drugo... kako lipo reče Petar Luković u predgovoru... dodiruješ tamo gdje smo najtanji i najslabiji... u najskrovitije labirinte naših duša, dodala bih... fala ti još jednom...
... kad se blogerska srca slože, sve se može ... a kao plod suradnje Neline gustirne i moje malenkosti, kamene, rođen je i ovaj video-spot... e pa, lipi moji, uživajte u Vicinoj izvedbi, Nelinim slikama, i mojoj realizaciji njene ideje... e pa, poleti, pismo naša... i sritan ti put u bili svit :)...
Dalmatinska elegija - Vice Vukov
i ova mala kala, u suncu, cviću sva...
kontrade, skalinade, di šetat san se zna...
i ti fumari stari, iz koji' dima ni'...
i naše none bone, ča volimo i' svi...
to nestaje sve da'je, sve to ča srce zna...
drugare tražin stare, al' furešt sad san ja...
ni Duje, Dane, Frane, da dojdedu na mul...
kod tete Marijete da popijedu žmul...
te škure, balature, ča stididu se sad...
ferali ča su sjali, kad mrak bi pa' na grad...
portuni i kantuni, di čeka san te ja...
šentade, serenade, noć puna pisme sva...
to nestaje sve da'je, sve to ča srce zna...
drugare tražin stare, al' furešt sad san ja...
sve nestaje sve da'je u dragom gradu tom...
sve nestaje, al' traje... taj bol u srcu mom...
I šta još mogu reći, osim da sam ovo odradila s guštom , a ako je zadovoljna Nela, vjerujte da je moje zadovoljstvo još i veće ...
A svi vi ostali, stojte mi dobro, zdravo i veselo, do slijedeće prilike ... i znam, znam... malo se krijem, malo me nema, al' tu sam ja, ne brinite, i ne ljutite se, ako vam se ne javljam tako često, kao prije... mislim ja na vas, to je nesporno ... u srcu sam vas udomila i zaključala, i tu ostajete ...
Ono „zemljište iz četiri koraka“, koje još dugujem objasniti, malo ću nadograditi sa još par „pričica“ slične tematike, što bi u sveukupnosti trebalo činiti jedan mozaik našeg sveukupnog vlasničkog s*anja, kojim, nažalost, tonemo sve dublje i dublje, barem ja to tako vidim... a vidim da sam se u'vatila i ovog s*anja, k'o pijan plota ...
A kako bi sav taj bućkuriš tema uspjela i privesti kraju, bez ostavljanja dugova, krenula sam, kao što vidite, „direkt u glavu“, i pokušat' ću zadržati svoje misli čvrsto na lancu, kako se slučajno ne bi otele kontroli ...
Ja bi to ukratko rekla ovako, u ženskom stilu... a ne, neću pravit' krumpir-salatu, nego jedan ljuti fiš-paprikaš,... recimo to tako, po slavonsku... u kojem će se krčkati svega pomalo... od toga, kako lako doći do tuđe zemlje... i kako još lakše izgubiti svoju zemlju... pa ću onda dodati malo gradnje naše svagdašnje, i njoj pripadajućih, uporabnih dozvola... da bi na kraju sve začinila sa dosta poreza na nekretnine, kako bi fiš-paprikaš bio što ljući... jer, frigaš paprikaš koji ljut nije, rekli bi baranjci... a apropo fiš-a, malo mi je falilo da tražim vatrogasni aparat, svojevremeno, kad sam ga prvi put probala... a još nam rekoše, da su napravili blagi, radi nas, dalmatinaca ...
Pa, idemo redom... od tuđe zemlje, na kojoj možete zaraditi i do milijun eura... vrlo lako, i sve po zakonu... u četiri koraka:
1. Pregledom zemljišnih knjiga i katastarskih evidencija utvrditi suvlasnike parcela, za koje je po datumu uknjižbe očito da su rođeni u 19. stoljeću, te da su davno umrli, ali nakon smrti nije vođen ostavinski postupak.
2. Potom sastaviti tužbu za „stjecanje vlasništva dosjelošću“, kojom tvrdite da je „knjižni vlasnik odsutan i(li) nepoznatog boravišta“.
3. Premda kao tužitelj ne živite ni blizu navedenog zemljišta, navedite da parcele koristite godinama... skupljanjem drva, branjem majčine dušice i ljekovitog bilja, ili pak, branjem šparoga, svejedno... te će, na temelju dosjelosti, biti presuđeno u vašu korist...
4. Ubrzo nakon toga, zemlju možete dobro prodati... za golf igralište, napr.
Pouka o pravnom lijeku: Ne pokušavajte ovo sami, bez potrebne logistike
Druga strana ove iste medalje govori, kako na isti način, vrlo lako, možete ostati i bez svoje zemlje, mada ju koristite godinama, i mada je generacijama već u posjedu vaše familije...
a nije mi namjera suditi o konkretnom slučaju iz Slobodne Dalmacije, iako po napisanome pretpostavljam, da je zemlja u posjedu te familije generacijama, ali se još uvijek vodi kao narodna ili općenarodna imovina, ma što to danas više i značilo, iako takve imovine u zemljišniku sigurno ima puno, a službeno se garant i ne zna koliko...
a za ono na što želim ukazati, potpuno je nebitno, da li su se sadašnji „vlasnici“ pokušali uknjižiti ili ne, jer je lako moguće, da ne bi ni uspjeli, pošto su se Hrvatske šume, nakon 50 ili 100 godina „sjetile“ da je to „narodno“ ili „općenarodno“, sasvim svejedno, upravo njihovo...
ovakvih primjera već sad sigurno ima dosta, a u budućnosti bi ih moglo biti još i više.
A sad ubacimo malo nedavnih izmjena Zakona o gradnji... i obaveznim uporabnim dozvolama, koje su svojevremeno digle puno prašine, jer su agencije za prodaju nekretnina tvrdile, da ovim izmjenama nijedna nekretnina u Hrvatskoj nema potrebne papire, za trgovanje na tržištu... kakva je danas situacija na tržištu, ne znam, ali nije baš za vjerovati da se nešto drastično popravilo u manje od pola godine... osvrt na tu temu je dat u članku iz rujna prošle godine, mislim da mu nije potrebno ništa ni dodati, ni oduzeti, a prenosim ga u cijelosti:
Džabe nam borba protiv hajdučije
Svuda u civiliziranom svijetu gradnja teče ovako: objekt se podiže sukladno izdanim dozvolama, koje se moraju poštovati tijekom radova, a je li sve napravljeno kako spada, potvrđuje inspekcija, koja pregledava dovršenu kuću ili zgradu, pa sve to amenuje ili ne, uporabnom dozvolom. E, sad, kako se i u naš vilajet spremila zakoračiti EUropa, brzoplet netko, očito je prepisao zakone Njemačke ili Austrije, pa ih pustio u proceduru. No, umjesto da se stane na kraj hajdučiji, evo novog problema: na koji način preko noći isposlovati uporabne dozvole za sve objekte koji su građeni nakon 1968. godine, i zašto se sa zakonom stupa na snagu odmah, umjesto da se dao razumni rok, u kojem bi vlasnici kuća, zgrada i gospodarskih objekata, mogli isposlovati potrebne dokumente.
Ono što je u zapadnoj Europi konstanta nekih stotinu ili dvjesto godina, za nas ovdje je, nažalost, nešto čemu se tek učimo, i što nije lako, tek tako usvojiti, pa je opći dojam, da se s nečim, što je hvalevrijedno, ipak požurilo.
Nego, ne bi li bilo logično prvo natjerati raju da konačno legalizira na divlje izgrađene objekte, pa da se onda krene i s procesom izdavanja uporabnih dozvola, ako se one uopće izdati mogu, jer kod građenja na crno nije se razmišljalo ni o statici, ni o količinama materijala, ni o koječemu drugom što je struci važno, a Mate i Jure o tome nisu vodili konta? Eto, kako vam izgleda uvođenje reda u zemlju nedodžiju, gdje ga nikada nije bilo: pokušaš namjestiti jedan kamen na svoje mjesto, a drugi ti padne po nozi.
/napisao: Saša Ljubičić, Slobodna Dalmacija, 22.09.2011./
I na kraju da začinim ovaj naš fiš-paprikaš... porezom na nekretnine... e da, baš krasan početak Nove... i nove... a uvjeravaju nas novi... treba nam porez na nekretnine, to imaju sve uljuđene zemlje... ma, slažem se ja s njima, samo se nešto mislim... a kako bi bilo, da mi ipak najprije postanemo uljuđena zemlja, pa ćemo onda lako sa svim, pa i sa porezom...
I da sad puno ne studiram, a da ipak kažem šta mislim, poslužit' ću se gornjim tekstom o gradnji i uporabnim dozvolama, ali, naravno, uz donekle izmjenjeni tekst:
Ono što je u zapadnoj Europi konstanta nekih stotinu ili dvjesto godina, za nas ovdje je, nažalost, nešto čemu se tek učimo, i što nije lako, tek tako usvojiti, pa je moj dojam, da se s nečim što je hvalevrijedno ipak požuruje.
Nego, ne bi li bilo logično prvo srediti stanje zemljišnih knjiga, i riješiti se pokojnih i vanknjižnih vlasnika, kojih je na tisuće, a službeno im se niti ne zna broja, pa da se onda krene i s procesom uvođenja poreza na nekretnine... i mogu li uopće te nove porezne škare biti imalo pravedne, u uvjetima katastrofalno kaotičnog stanja vlasništva, što naše zasigurno jest.
Ovako se sve nešto mislim, kako bi mnogi vlasnici mogli proć' „lišo bez punta“, a to nikako ne bi smjeli, dok bi, s druge strane, „buletu“ mogli platiti, napr. vlasnici stanova, velikim dijelom umirovljenici... naši roditelji, djedovi, bake... a i mom pokojnom pradidi, koji je umro još tamo neke davne godine devetnaestog stoljeća, mogla bi osvanuti uplatnica za plaćanje poreza... pa, red je da i on plati, zar nije još uvijek ponosni vlasnik svoje rodne grude... i svog mukotrpnog rada... i svojih žuljeva... zato, svi vi vanknjižni, gdje sam uglavnom i sama, stojte di jeste, tu u "zakonskoj rupi" vam je puno bolje... zar da rasipate živce i novce na uknjžbu?... samo kako bi ste platili porez?... osim toga, ako su graditelji na crno privilegirani u odnosu na legalne graditelje, što to ne bi bili i vanknjižni vlasnici u odnosu na one knjižne... hoću reći, kako ja nisam apriori protiv poreza na nekretnine, ali sam protiv, da ga plaćaju uvik i jedino "gologuzi majmuni"... samo, 'ko još brine o pravednosti, zvala se ona... neka nova... ili neka stara... u čemu je razlika...
Eto, tako vam izgleda uvođenje reda u zemlju nedodžiju, gdje ga nikada nije bilo: pokušaš namjestiti jedan kamen na svoje mjesto, a drugi ti padne po nozi.
Eto, dragi moji, ja uspila doći do kraja, i odraditi zamišljeno, i ništa ne ostati dužna, a nadam se da nije ostalo nejasno ni, šta je pjesnik htio kazat'... i samo bi najavila rasvjetljavanje jedne, još uvijek neispričane, priče... moje osobne priče, nakon koje će biti puno jasnije zašto sam pisala, i još uvijek pišem, o nekim zemljišno-knjižnim slučajevima i aferama... recimo to ovako, kako je počeo rat na mom otoku... ma ne, nisam pogriješila, dobro ste pročitali... o ratu se tu radi... ali o ratu za uknjižbu... jer da sam rekla borba, zar to ne bi bila preslaba riječ za ovo što vodimo, i što traje već više od deset godina...
~ ŠKOJARSKO BLAGO ~
I dok u Mosoru kopan kumpire,
neke pozitivne vibre u meni se šire.
Jer i pored moga krhkog znanja,
sitija san se jednog moga obećanja.
I odmah sam pristao gemišt piti,
jer obećanje se mora ispuniti.
A obećanje je jedna od srca želja moja,
da napišem pismicu kamenoj kućici sa škoja.
I na samu pomisao ščepala me vrućica,
jer je to jedna jako simpa kućica.
I sad još zahvaljujem dragom Bogu,
jer san je upoznao na Micinom blogu.
Ono što me oduševilo kod te žene,
na Micinom blogu primjetila je i mene.
Često u životu bez zečeva pravimo ražnje,
meni je puno godio taj mali znak pažnje.
A ja vam kažem neka svi znaju,
kakvi su ljudi u malom, tako i u velikom daju.
A ima i jedna izreka stara,
da me je kupila s malo ljubavi a ne puno para.
Ajde velim da budem gentlemen,
nekako potiho svratih na blog njen.
E sad vam kažem da i ovo morate znati,
ajmeeeeeee velim, koji su ovo traktati.
Ali i mi glupi, ni manje ni više,
shvatimo kad tad o čemu se piše.
Od tada nije manje nego je više,
ovo mudro stvorenje o zapuštenoj didovini piše.
A moramo priznati da u nama svima,
zapuštene didovine puno ima.
A da ne budu uvik iste šeme,
pobrinula se ona i za druge teme.
Tad me srce počelo puno da žulja,
i vidim da u njenoj svići ima puno ulja.
A tek koje lipe pisme pušta,
to je dio mene i moga gušta.
Iskreno pred nju, od tada, svoj osmjeh ostavljam,
i na njenom blogu redovno se javljam.
Ali jednog dana ova žena stamena,
prominila je nick i sad se zove kamena.
Ali ona i ovo mora znati,
ja ću je uvik škojarkom zvati.
Jer neka i ona čuje jednu želju moju,
volija bi i ja imati kamenu kućicu na škoju.
Onda bi mi sve ovčice bile na broju,
imao bih dvije kamene kućice na škoju.
Ali da me ona krivo ne shvati,
mogla se je ona i kućicom zvati.
Ali ne triba to sad razglašavat na sva zvona,
to je najbolje, jer je tako odlučila ona.
Znam za pismicu da će joj biti drago,
zato sam je i nazvao ŠKOJARSKO BLAGO.
Napisah ja ovo bez puno pompe i vike,
škojarice draga primi od srca pozdrav od bodljikavog Šmrike.
(Šmrika 11.05.2011. 16:18)
O fotografiji na mom blogu, da ne bi bilo nesporazuma:
-one s potpisom, do sada i u buduće, moje su vlasništvo i ne bih željela da se koriste bez mog znanja
-sve ostale su, za potrebe bloga, pronađene na Web-u, uz navođenje izvora ili linka, i nije mi namjera svojatati ih
-Povijest je poput kakva idiota, stalno se ponavlja.
-Povijest je učiteljica života koja Nikad Nikoga Ništa Nije Naučila.
-Povijest je tek nešto malo više od običnog popisa ludosti, zločina i nesreća ljudskog roda.
-Povijest je roman koji se zbio, a roman je povijest koja je mogla biti.
-Što će reći povijest? Povijest će, gospodine, lagati kao i obično ~ Bernard Shaw
-I put u pakao popločen je dobrim namjerama.
-Naša zaštita nije u našem oružju, niti u nauci, niti u sakrivanju. Naša zaštita je u pravu i zakonima ~ Albert Einstein
-Prirodno pravo je sloboda, a dalje određenje istog je jednakost pred zakonom ~ Hegel
-Zakon mora izražavati opće težnje, on mora promicati korist svih, on mora odgovarati kucaju srca jedne nacije ~ Giuseppe Mazzini
-U svakom slučaju zakone formira vladajuća elita za vlastite interese ~ Platon
-Vlast, a ne istina, čini zakon ~ Thomas Hobbes
-U pravosuđu uvijek postoji neka opasnost. Ako to nije sam zakon, onda su suci ~ Henry Bordeaux
-Zakoni su uvijek korisni onima što imaju, a štetni onima koji nemaju ništa ~ Jean-Jacques Rousseau
-Zakoni su paučina kroz koju prolaze velike muhe, a u koju se hvataju male ~ Honoré de Balzac
-Loši zakoni su najgora vrsta tiranije ~ Edmund Burke
-Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi ~ Publius Cornelius Tacitus
William Shakespeare
"Ustav nam je čvrst, zakoni prestrogi -
Đemovi to su nužni - uzda i am
Za jogunastog ata - al' mi, eto,
Sve zakone te, na žalost našu,
Devetnaest već ljeta puštamo
Da čame kao neki lav matori
Što manuo se lova i samo drijema
U jami svojoj!... Kao što očevi
Nježnoga srca dohvate brezov prut
Samo da djecu zaplaše - nipošto
Da ih istuku - te prut vremenom
Postane više predmet poruge
Nego dječijeg straha - tako su i ovi
Zakoni naši što ne kažnjavaju
Zamrli davno, te drskost za nos
Pravdu nam vuče, a svijet ne zna više
Za uljudnost!" (Mjera za mjeru)
-Ko ne zna, a ne zna da ne zna - opasan je - izbjegavajte ga!
Ko ne zna, a zna da ne zna - dijete je - naučite ga!
Ko zna, a ne zna da zna -
spava - probudite ga!
Ko zna i zna da zna -
mudar je - slijedite ga! ~ Konfučije
-Iskustvo oduvijek pokazuje da svaki čovjek koji ima vlast u rukama ima predispozicije da je zloupotrijebi. On će ići tako daleko, dok ne naiđe na ograničenja ~ Charles-Louis de Secondat Montesquieu
-Nema vlasti bez ljudi, ljudi bez materijalnih dobara, materijalnih dobara bez prosperiteta, niti prosperiteta bez pravde i dobre politike ~ Hasan Kafi Prušćak
-Pravda bez moći je bezmoćna; moć bez pravde je tiranska ~ Blaise Pascal
-Prava pravda je savjest ~ Victor Hugo
-Treba biti na čistu, glupi Sokrate, da je pravednik prema nepravedniku svuda na šteti. Ponajprije u poslovnom životu: gdje god ljudi u zajednicu stupe, nigdje ne nalazimo da pravednik kod razvrgnuća zajednice više dobiva od nepravednika, nego manje ~ Platon
-Svaki put kada se čovjek bori za ideal, ili se trudi da poboljša sudbinu drugih, ili se bori protiv nepravde, on šalje mali tračak nade ~ Robert F. Kennedy
-Nepravda bilo gdje je prijetnja pravdi svugdje ~ Martin Luther King, Jr.
-Nikad ništa ne izaziva pobunu više od nepravde; sva druga zla, koja trpimo, nisu ništa prema ovom ~ Kant
-Čineći novu nepravdu, ne uklanjamo staru.
-Zabluda i nepravda kraljeva sahranjuju se zajedno sa njima, ali nepravda zakonodavaca traje iz naraštaja u naraštaj ~ Johann Heinrich Pestalozzi
-Znanje i pravda govore, dok neznanje i nepravda urliču ~ Arturo Graf
-Ovaj žalosni svijet obučenog oblači, a golog svlači ~ Calderon
-Ne može se reći da civilizacija ne napreduje; u svakom ratu za ubijanje nalazimo novih načina ~ Will Rogers
-Čovjek je od oružja učinio svog boga. I kad oružje pobjedi, čovjek će ostati poražen ~ Rabindranath Tagore
-Perfekcija misli i konfuzija ciljeva je izgleda naš najveći problem ~ Albert Einstein
-Nisu vremena zla, već ljudi ~ Beaumont
-Može li iko da se sjeti kad to vremena nisu bila teška i kad novaca nije bilo malo? ~ R.W.Emerson
-Za sve u prirodi dođe trenutak kad pobjeda postane prerušena propast.
-Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može ~ Martin Luther King, Jr.
-Blato se blatom ne pere.
-Svijet je tijesan, a um prostran. Misli žive lako jedna pokraj druge, ali se stvari u prostoru bolno sudaraju ~ Friedrich von Schiller
-Razuman čovjek prilagođava se svijetu, nerazuman čovjek uporno pokušava da svijet prilagodi sebi i tako cjelokupan progres zavisi od nerazumnog čovjeka ~ Bernard Shaw
-Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi ~ Erich Fromm
-Nije li čudno što se ljudi tako rado bore za svoju vjeru, a tako nerado žive po njenim zakonima.
-Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo ~Arthur Schopenhauer
-Blaženstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima, i čovjek je sretan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju da treba voljeti ~ François de La Rochefoucauld
-Čovjek stvara novac, a ne novac čovjeka ~ rumunska poslovica
-O vrijednosti novca pitaj siromaha ~ gruzijska poslovica
-Želite li znati što Bog misli o novcu, pogledajte ljude kojima ga je dao ~ Dorothy Parker
-Čovjek je čovjeku vuk ~ Titus Maccius Plautus
-Priroda je dala čovjeku jedan jezik, ali dva uha – da bi dva puta više slušao nego pričao ~ grčki filozof Epiktet
-Sve je više poznavanja stranih jezika i nerazumijevanja među ljudima ~ aforizam Tome Bebića
-Čovjek se može zaustaviti dok se penje, ali ne i kada pada ~ Napoleon
-Čovjek nije tvorevina okolnosti, okolnosti su tvorevina čovjeka ~ Benjamin Disraeli
-Ako prilike čine čovjeka, onda valja prilike učiniti ljudskima.
-Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.
-Ne opraštate zbog drugih, već zbog samoga sebe.
-Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, čak ako to od vas i država traži.
-Ne pokušavajte postati čovjek od uspjeha, pokušajte biti čovjek od vrijednosti ~ Albert Einstein
-Nije pošteno tražiti od drugih ono što sami nismo spremni učiniti ~ E.Roosevelt
-Varati drugoga put je da prevariš sebe ~ Denis Diderot
-Ljudi koji su u osnovi pošteni više vole reći istinu i često se razljute ako nemaju druge mogućnosti nego lagati. Upravo je suprotno kod onih koji u osnovi nisu pošteni ~ Nevada Barr, Duhovi prošlosti
-Ko se opredijeli za laž, mora da ima dobro pamćenje ~ Lord Byron
-Laž može obići pola svijeta prije nego što istina navuče cipele ~ Mark Twain
-Laž je - religija robova i gospodara. Istina je - Bog slobodna čovjeka ~ Maksim Gorki
-Najviše se laže u ljubavi, lovu i u predizbornoj kampanji ~ Winston Churchill
-Mudar čovjek sam donosi odluke; budala prihvaća javno mnijenje.
-Postoji nešto što je mnogo važnije od svake logike: to je mašta ~ Alfred Hitchcock
-Čovjek bez mašte je čovjek bez krila ~ Muhammed Ali
-Mašta je puno važnija od znanja. Može se sve znati, ali ništa ne napraviti, dok se sa malo mašte može napraviti sve.
-Budućnost ima puno imena, za slabe ona je nesigurnost, za uplašene ona je nepoznato, za snažne ona je prilika~Victor Hugo
-Najsretniji ljudi nemaju bezuvjetno ono najbolje od svega, oni samo od svega što im dođe u susret učine najbolje.
-Ako na svom putu do cilja budeš zastajkivao da kamenom gađaš svakog psa koji na tebe zalaje, nikad nećeš stići do cilja ~ Dostojevski
-Ili ćemo naći put ili ćemo ga napraviti ~ Hanibal
-Budi gospodar svoje volje, a sluga svoje savjesti.
-Vrijeme je skupocjeno. Ne čekaj na prikladnije vrijeme, jer nisi siguran da ćeš ga ponovo imati ~ Katarina Sijenska
-Ljudi žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.
-Ljudi troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
-Počni! Započeto je pola djela. ~ latinska
-Nisi izgubio dok ne prestaneš pokušavati.
-Nije sramota pasti, sramota je ne dići se.
-Ne uspoređuj svoj život s drugima. Ti uopće ne znaš kakvim su putevima oni putovali kroz svoje živote.
-Samo glupi i mrtvi nikad ne mjenjaju svoje mišljenje.
-Zdravlje nadmašuje sva izvanjska dobra tako znatno da je zdrav prosjak zaista sretniji od bolesna kralja ~ A.Schopenhauer
-Čast se ne može oduzeti, ona se može samo izgubiti.
-Salto morale je mnogo opasnije nego salto mortale.
-Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost. Za svemir nisam baš siguran ~ Albert Einstein
-Dok čovjek traži mudrost, dotle zaslužuje naziv mudraca; čim uobrazi da je posrkao svu mudrost, odmah postaje budala ~ Voltaire
-Budalu ne možeš spriječiti da misli što hoće.
-S budalama se ne isplati svađati, prvo te spuste na svoj nivo, i onda te dotuku iskustvom.