Kuhanje i kuharsko prigovaranje

26.06.2010.


S vrimena na vrime... kako vidite, ubacim ja i nešto kuharsko, da popunim blog cerek... i mislim se kako bi bilo lipo da mi je tako i u stvarnom životu... da mogu kuhat' s vrimena na vrime, kad me u'vati volja, želja, strast njami... i onda bi od gušta ušla u kužinu pjeva... i bilo bi to sigurno za prste polizat' fino, jer bi bilo skuhano s dušom thumbup... a to kuhanje s dušom, e to mi je najdraže, kad mi oni koji ne kuhaju, ili kuhaju svake prestupne godine, kažu kako triba kuhat' s dušom bang... ma dajte, 'ko je tu lud lud...

Al' meni vam to ne može bit'... uz moje muške dalmatince kiss (koje, apropo toga, ne bi bilo loše poslat' malo u Švedsku, da vide kako muški kuhaju), uglavnom kuham svaki dan, uz posao... i sad bi još tribala reć' kako volim kuhat'... ma moš' mislit' naughty... ja priznajem da kuham jer moram cry, jer muškima može bit' da to njih ne zanima (čast iznimkama thumbup), a 'ko mene pita jel' me zanima?... i nek' se ni'ko ne nađe uvriđen, al' kad mi ne'ko kaže da voli kuhat', ja baš i ne virujem da taj mora svaki dan nahranit' familiju... za ručak i večeru njami... i virujte da na dane ne znam, jel' mi teže skuhat' ili smislit' šta ću skuhat' bang...

A znam, puno filozofiram, niti sam otkrila Ameriku, niti je tako samo u mene... i sad se vi sigurno pitate, jesam li ja uopće danas nešto kuhala, ili sam štrajkala cerek...

Nekidan sam kupila file pilećeg zabatka, potpuno bez ideje u koje jelo će se to pretvoriti... i padnu mi na pamet ražnjići, ne pamtim kad sam ih zadnji put pravila... iskidala sam još pancete i kapule na kocke, bila bi i paprike, al' nisam imala... posolila, popaprila, zauljila... nabola ražnjiće


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

i pekla ih na gril-tavi...
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

uz to sam skuhala fažolete (mahune), i šparoge s tvrdo kuhanim jajima ( po izboru, 'ko šta voli)... moja dalmatinska ekipa polizala i teću i prste njami...

Ostajte mi zdravi i siti fino... i pokušajte kuhati s dušom naughty... a nisam ni ja baš uvijek bez duše belj

Rapsodija u kamenu

22.06.2010.

/fotoreportaže Blog.hr-a/


Arsen Dedić - Odlazak (stihovi Tina Ujevića)

Kamen se nameće kao vječna tema kamenog otoka, otoka prepunog škrapa i gomila... gomile tvrđave i gomile grobovi naslagani otokom, datiraju još iz doba Ilira, a čovjek je neraskidivim sponama vezan uz taj tvrdi kamen... u ljubavi i borbi... u mukotrpnoj borbi za komadić plodne zemlje, kako bi posadio lozu, maslinu, višnju, smokvu, bajamu, verduru...

I ništa prirodnije nije na otoku-kamenu, od gradnje kamenom, jer sve je na njemu kamen i sve je na njemu od kamena, od iskona... u kamenu je ispisana povijest i mojih predaka, i još uvijek prkosi zubu vremena i ljudskom nemaru...

I vratimo se malo u osvit povijesti, u doba starosjedioca Ilira, kad se gradilo tehnikom suhozida, bez ikakvog vezivnog materijala... i možemo biti zahvalni trajnosti kamena, što su i do današnjih dana ostale sačuvane mnoge:

- gradine (utvrđena skloništa) na teško pristupačnim točkama, najčešće na uzvisinama, u koje se u slučaju opasnosti sklanjalo okolno stanovništvo...

- gomile od neobrađenog kamena u obliku humaka, kao zajednička grobišta i nadgrobni spomenici otočkih prastanovnika, koji su na taj način, ispod hrpe kamenja, pokapali svoje mrtve...

- najstarije nastambe zvane „bunje“ (tal. bugno - košnica)

BUNJA (poljarica, ćemer, poljska kućica, trim), građevina od kamena bez cementne veze (suhozidina), redovito kružna tlocrta, sa stožasto izvedenom nepravom kupolom; susreće se po našem jadr. području. Sličnih građevina ima i drugdje po Sredozemlju (tal. trulli, španj. barraca i dr.), a poznate su i iz prethist. vremena (nuraghi na Sardiniji). B. služi pastirima kao zaklon, a nekada je služila i za stanovanje. Tradicija u gradnji bunja veoma je stara, a Ć. M. Iveković dovodi je u vezu s gradnjom starohrv. crkava ranoga srednjeg vijeka.
/izvor: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Zagreb
/

"Ja se tih gomila i sad sjećam... Mislio sam: to je hram podignut trudom i marom, strpljivo sve kamen po kamen, mnogim jakim ljudskim rukama.
Ne bijahu one ni grobnice ni obrane – bijahu "hramovi" ili "oltari", potreba duša koje jedva počeše težiti prema suncu i zvijezdama... Nema pod njima blaga, ali nisu prazne. Izbija iz njih nešto drugo, nešto pradavno, nešto jedva izraženo – a vječno.
Poslije toliko rušenja, u ime znanosti, nemojmo ih razvaljivati!
Vladimir Nazor

Gomile! Vlažne od znoja i omašćene krvlju iz žuljeva simbol su ovoga otoka. Neizbrojene i neizbrojive, rasute su po svemu otoku. Od prapovijesnih do ovih današnjih. Njih su marljive ruke neumorno slagale trijebeći zemlju da se kršu otmu mala polja i stvore proplanci, po kojima su se sadile loze i utiskivale mladice masline. Gomile su ponos otoka rabotnika. Trajan spomenik radu i žilavoj borbi Bračana s kamenom.
Petar Šimunović

Fantazija jedne bunje, stvorena maštom i trudom jedne žene, dizajnerice Ane Reić, upravo je inspirirala moj osvrt na ove najstarije, ne samo bračke, nastambe... svojim primjerom dokazuje, da je i danas, stoljećima nakon, moguće od bunje napraviti svoj mali raj, jednostavno, ali funkcionalno i atraktivno mjesto u kojem se da ugodno boraviti... i nemojte propustiti fantaziju... vjerujte da je par "otkrivenih" slika samo njen manji dio, kliknite stoga na link, i povirite u njenu unutrašnjost, mislim da vrijedi uloženog vremena...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oni, koji žele znati nešto više o bunjama i njihovoj gradnji, mogu to i saznati, čitajući dalje ...
Rustikalno graditeljstvo

Izlaganje o građenju prirodnim kamenom treba početi s rustikalnim graditeljstvom. To su skromne, a katkad i nešto raskošnije građevine ruralnog okoliša. Prema njima se maćehinski odnose brojne enciklopedije pune opisa i slikovnih prikaza brojnih velebnih sakralnih i profanih građevina različitih povijesnih stilova i arhitektonskih redova. U našem su mediteranskom području to kažuni, bunje, ćemeri i poljarice, slične po oblicima, a različito lokalno nazvane.

Značajka našega krškog područja su u suho od kamena naslagane ograde koje kao mreža pokrivaju gole ili vegetacijom slabo obraštene obronke. Te su ograde građene ondje gdje je i danas, ili je nekada bilo, obrađeno zemljište. Ako su zemljišne čestice velike, izvađeno se kamenje stavlja na kupove koje narod zove gromilama. Gromile su različitih oblika i veličina. Njihove podnice su četvrtastog, duguljastog ili okruglog oblika. Prema visini, širina im se sužuje, pa vrške gromila imaju šiljast ili čunjast oblik.

U ogradama ili češće u nevisokim gromilama nalaze se malene prostorije zidane u suho ili suhozidine prekrite sitnim kamenjem. Te zidanice u našem krškom području narod zove bunje, ćemeri ili poljarice. Te su prostorije malene i okrugle, ili velike i četvrtastog oblika. Svaka je prekrita šiljastom, obično elipsoidnom kupolom izvedenom slaganjem običnoga sitnog kamena. Tako je to samo nastavak donjih okomitih dijelova. Ove prostorije danas služe ponajviše za skrovišta poljarima i kao spremišta za poljoprivredni alat. Nekoć je narod u njima stanovao. Što su bunje starije, to su bolje građene, a po različitim znakovima vidi se da su služile za stanovanje. Naokolo bunja i ćemera za stanovanje obično se nalaze visoke ograde koje su služile kao tor ili dvorište, a obično su naslonjene na velike ograde i spojene suhozidovima sa svojim okolišem.
***
Sigurno je da su bunje u svojoj prvobitnoj namjeni bile namijenjene stanovanju, zbog toga su se gradile mnogo bolje, s većim marom i većom pomnjom negoli bunje koje su služile u druge svrhe. Bunje koje su služile samo kao privremena skloništa poljara ili kao spremišta građene su mnogo lošije.

Budući da su bunje građene u suho, u njih dopire svjetlo kroz reške. Izvedene su tako dobro, da u njih ne prodire ni kap oborine. Zbog toga su bunje vrlo suhe i zdrave.

Jedan od najstarijih poznatih primjera takve građevine kod nas u šibenskom kraju je „šuplja gromila“ u selu Bilicama. U prvobitno vrijeme služila je za stanovanje (u unutrašnjosti se vide tragovi luči). Građevina je izvana tako zatrpana, da se ne može zaključiti da se u toj hrpi kamenja nalazi prostorija dužine 3,15 m i širine 1,80 m. ...
***
Ćemeri ili bunje uvijek se sastoje od tri glavna dijela. To su: podnica, uspravno ziđe i prijelaz koji se pomalo suzuje prema unutra u vrh ili tzv. kupolu. Ti su dijelovi označeni točno vodoravnim, više ili manje istaknutim linijama koje gradnji daju vanjski oblik terase. Te vodoravne linije obično su izgrađene od izabranih i plosnatih komada kamena ili od kamenih ploča. U donjem dijelu, u podnici, nalaze se otvori, bilo kao vrata, bilo kao prozori. Prijelaz koji se obično sastoji od jednog prstena izgrađen je od sitnijeg kamenja. Treći dio naslagan je od vrlo sitnog, ali odabranog kamenja, preko kojega se nanosi sitno kamenje, da se po mogućnosti što bolje zatvore reške i prostori između naslaganog kamena. Na vrhu se postavlja kamen kao vršak, a kod nekih ćemera to je ujedno i onaj kamen koji pokriva gornji vrh unutrašnjosti.

Da su potpuno istog sastava i novije podignuti ćemeri, dokazuje i ćemer zvan „brdina“ u selu Bilicama, koji je izgrađen prije 90-ak godina. Podignut je za nekoliko dana. I na ovom se ćemeru jasno vide podnica, prsten i vrh.

Zanimljivo je da svi ćemeri građeni bilo gdje u svijetu i bilo u koje vrijeme imaju isti oblik i način gradnje. Poznati su u Irskoj. U Španjolskoj ih zovu barraca, u Italiji trullo, a datiraju od pretpovijesnih vremena. Na Sardiniji takve pretpovijesne megalitičke kule zovu nuraghi.

Prema načelu konstrukcije ćemera sagrađeni su i nuraghi na Sardiniji. To su građevine od suho slaganog kamenja ili suhozidine. Ponajviše su okrugle s kupolom presvođene prostorije, kao i naše bunje. Razlika je samo u njihovoj veličini i obradi materijala. Svi nuraghi sagrađeni su od kamenja koje je donekle obrađeno i većih je dimenzija. ...
***
Danas ove rustikalne građevine služe kao skloništa pri iznenadnom nevremenu, odmarališta zaštićena od sunca i žege, spremišta za alat i eventualno prenočišta za pastire i u vrijeme poljskih radova.

/iz knjige "Građenje prirodnim kamenom" autori Branko Crnković, Ljubo Šarić/

"Blagoslovljene nek su sve boli naših pređa
I krv, i znoj, i suze, i strah, i glad, i žeđa;
I tuge i gorčine!"
Vladimir Nazor

Oznake: kamen, bunje, graditeljstvo, stare nastambe

Kućica u cvijeću, trava oko nje...

12.06.2010.

... i kad bi u njoj bio dragi, imala bi sve...

Koji lipi početak, ajde priznajte da puno obećava... iza ovako lipog naslova mora da se krije jedna puno romantična priča sretan... ili bajka sretan... ma ne znam ja još, ljudi moji, šta bi to tribalo bit' eek, i kako bi se to tribalo zvat' zujo, i kako bi to tribalo započet' rolleyes, a još manje kako bi tribalo završit' nut... ja samo znam da vi sad očekujete od mene da vam ispričam nešto lipo fino, i veselo sretan, i romantično kiss, i šareno naughty, i nasmijano rofl... i neizostavno sa sretnim završetkom sretan pjeva...
Ma nemojte mi reć', niste vi ni ludi, a znate li vi kako je onaj vika' idem i jaaaaa... e, tako ću ja sad počet' vikat' hoću i jaaaaa...

Al' ajde dobro, idemo mi malo rastavit' ovi naš ružičasti naslov na proste faktore... pa kaže, kućica, hm, hm, hm, i je kućica, i nije kućica... šta vi mislite?


Image and video hosting by TinyPic
... krušna peć sa sjeverozapadne strane...

Image and video hosting by TinyPic
... i njena unutrašnjost...

Image and video hosting by TinyPic
... zapuštena, ali u funkciji...

jel' ja to čujem da je neko reka': nije... ajme meni, da vas sad čuju Roko i Cicela, pa vi nemate pojma koji bi to veli dvorac bija za njih... ma 'ko to sad opet pita: koji su to?... znate šta, ja vam sad baš i nemam vrimena za tu priču, ili ćemo je lipo ostavit' za drugi put, ili vi sami prošetajte do spli'ske Matejuške, ona vam čuva legendu o Roku i Cicibeli, pa će vam ispričat'... e...

a mi idemo naprid... cvijeće, hm, hm, hm, ima li tu cvića, ili nema cvića... šta vi mislite?


Image and video hosting by TinyPic
... ulaz u krušnu peć sa jugoistočne strane...

'ko sad opet kaže: nema cvića, ajde potrudite se malo, pa ćete vidit' kako je jedan cvitić dig'o glavu i ponosno se šepuri u hladu kamena... ma 'ko se sad opet javlja: ne'š ti, jedan k'o nijedan... ma nemojte mi reć', pametni moji, oli sve uvik ne počinje od jednoga...

a da mi ipak idemo dalje, a... trava, hm, hm, hm, ima li tu trave, ili nema trave... šta vi mislite?


Image and video hosting by TinyPic
... mali dvor između krušne peći, s lijeve strane...

Image and video hosting by TinyPic
... i štale i nadstrešnice, s desne strane...

Image and video hosting by TinyPic
... zid štale s unutarnje strane, iz dvora...

molim, šta ste rekli... niste baš sigurni... hm, hm, hm, nisam baš ni ja, al' nije ni važno... zvali mi to travom, raslinjem, ili kako već, sasvim je svejedno, vidi se da je divlje, i da tu odavno nema ni ljubavi ni prave ljudske ruke... i šta ću vam poć' govorit' koliko je to lipje bilo pri puno godin', znate vi to i sami...

čekajte malo, nismo još došli do kraja... ma neeeee, vi niste normalni ako ste mislili da ću i dragoga rastaviti na proste faktore cerek... njega ćemo baš za dišpet priskočit', on je tu samo da ukrasi priču belj

ali isto se varate ako mislite da smo gotovi, ima toga još... kako i sami vidite, u naslovu nema stabla, e, al' ga zato ima u mene... jedna lipa velika divlja smokva...


Image and video hosting by TinyPic
... godine nemara i jedan davni požar, koji je "progutao" krov, bili su plodno tlo za ovu divlju smokvu, da se udomaći i raširi svoje grane...

Image and video hosting by TinyPic
... a isprekidana zelena crta je moja "granica"... dalje se nastavljaju "obiteljski dvori"... kako sada stvari stoje, i kako reče prošlo lito "rod", vlasnica susjedne štale (falabogu, nije "rod", s kojim sam dilila didovinu), mogli bi mi to zajedno uredit'... dajbože da bude tako...

kad sam pisala o podjeli kuće i zemlje moga pradide, mogli ste pročitat':
Obitelj ..... greedy namcor i predloženica ad/1 pristaju na odvajanje istočnog dijela koji pripada predloženicima ad/2 i 3 ....., a što znači - zatvaranje prolaza u prizemlju, koji se nalazi između sjevernog i južnog dijela kuće, zatvaranje 1 prozora na katu koji pripada sjevernom dijelu kuće, a posjeduje ga obitelj ..... greedy namcor (navedena prostorija na katu ima drugi prozor koji gleda na susjednu ulicu) i pristaju da se gradi zid na zid.


Image and video hosting by TinyPic
... ovo je "tunel" između nove i stare kuće, koji se može zatvoriti...

a nasuprot "tunela" je...

Image and video hosting by TinyPic
... davno izvan upotrebe - zatvoreni wc i kokošinjac - ispod nadstrešnice... i izlaz na jugoistok, u zajedničke "obiteljske dvore", a iz njih opet, na glavnu ulicu na istoku, ili sporednu na zapadu... kako vidite, cijeli svijet je moj, mogu na sve čet'ri strane svita thumbup

Image and video hosting by TinyPic
... pogled na prozor iznad krušne peći, koji se, također, može zatvoriti...

a ovo je još jedan pogled "odozgo", sa glavne ulice...

Image and video hosting by TinyPic
... sporedna ulica, i mogući izlaz...

meni se čini da bi to bilo sve... kako nije, a šta bi još tribalo... majko moja, da di je priča?.... baš ste gotovani, a sve lipo imate... i tekst i sliku, šta ne biste sami ispričali priču... aaaaa, lipo, lipo, nije to vaša priča, nego moja...

Ajde dobro, idemo se mi onda ovako dogovorit', ja ću započet' jednu priču blabla blabla blabla, al' ništa ne garantiram belj, ni kuda će vas moje ludovanje pjeva sretan pjeva sretan odvest', ni hoćemo li uopće stići do kraja priče eek eek eek... eto, sad kad sam vas upozorila, vi lipo čitajte na vlastitu odgovornost belj cerek lud... i nemojte posli mene ni za šta krivit' laze laze laze...

Da počnemo mi sa bila jednom... ja mislim da je tako najbolje, sve bajke kojih se ja sićan iz ditinjstva tako počinju, pa šta bi ja sad izmišljala mlaku vodu... dakle, bila jednom jedna uspavana princeza kiss, koja je začarana činima jedne zle vještice greedy namcor, tako duuugo zijev, duuugo zijev spavala zijev... i sanjala kako se budi u maloj kamenoj kućici sretan pjeva sretan pjeva... a šta me sad prekidate... mooolim?... gdje je princ na bijelom konju?... ma dajte, u kojim bajkama vi živite... i znate šta, nemojte me više prekidat', vidim ja da vi pojma nemate o mojoj bajci... ja ću lipo pisat' kako je mene volja, a vi, ako vam smeta, lipo pišite sami... i dajte se malo utišajte, da nas slučajno ne čuje sobarica, znate da ona ne voli princeze zujo... i zamislite da sad uleti u liku vještice greedy namcor, i ponovo me uspava zijev...... smijeh cerek rofl lud

Ha, ha, ha, glavo luda, stani malo, stani, stani, ne lupetaj i ne drobi više... još ćeš navuć' psihijatra na vrat... još će ti ne'ko reć' da pričaš s duhovima, a ne s pravim pravcatim ljudima... istina, malo ste mi nevidljivi, al' bložemoj, ništa nije savršeno...
a kad promislim kako sam imala namjeru napisat' jedan skroz pametan i ozbiljan post...

Evo sad ću se uozbiljit', časna rić', imam još nešto za reć'...

neka tvoja kućica bude uvijek u cvijeću..... reče mi u komentaru na prethodni post Tixi, pa se mislim, jel' ona meni čita misli, i to po drugi put, ili sam se ja već prije „izlajala“ s „kućicom u cvijeću“.... jer ovaj naslov je smišljen već odavno, a i post se „kuha“ prilično dugo... i nisam pametna jel' to neka tajna veza, draga moja...

koji je to otok... upita u komentaru na prethodni post moj dragi fra gavun... vidila sam, vidila wink... pa eto, kažimo da je u pitanju otok Brač wave, a mjesto ne pitajte, neka za sad ostane tajna, ako me netko od bračana ne prokuži cerek... al' i tako gotovo nitko ne zna za moj blog belj... apropo toga, baš me zanima koliko je vama blog tajan zaliven, ili javan blabla... za one koji to, naravno, žele reći...

Kraj... čiča miča, gotova je priča... i možda bi bilo najbolje da sad uzmem jedan duži godišnji odmor, šugaman i knjigu pod ruku, šeširić na glavu, pa na more wink...

I nemojte da sad kome padne napamet reć': Glavo luda..., ja to sama sebi mogu reć', a vi se samo usudite...
al' imam ja i za takve odgovor:

Ako nije srce vruće, sve je nemoguće...


O kućo mala (Splitski akvarel)

hvala priji gustirni kiss thumbup što me podsjeti na Splitski akvarel, pa ga naknadno ubacih iz komentara i u post... tek slika i ton daju pravi doživljaj...

Oznake: o kućo mala... kućica u cvijeću, trava oko nje

Bodulska balada

08.06.2010.

Pojma nemate koliko sam muke imala s ovim naslovomnut... naime, piva jučer Zlokićka: more naše plavo, sve nan žeje znaš... i pisma stara, dobro mi poznata, al' nikako se sitit' ni naziva, ni pivača, a znam da nije njezina... i odem ja na youtube – more naše plavo... i ništa – no videos...nono i odustala bi ja, al' glava neće, uporno mi pisma zvoni i ne mogu je se „otresti“... a onda mi odjednom sine, onako iz čista mira – Vice Vukov... odem ja opet na youtube... al' malo morgen ću nać', kad ne znam naziv pismerolleyes... i, da skratim, došla sam ja do bodulske balade, i skužila da je to ta pisma, al' ne baš iz prve, i ne baš za ćas, i ne baš lakozujo... sve u svemu, moje moždane vijuge su se dobro izmučileyes...

I mislim se, kako je i ova moja priča jedna prava bodulska balada... iskreno rečeno, i dugačka, i mukotrpna, i naporna, i teška... baš kao i život bodulski u pjesmi.
I možda baš zato sve češće odšetam iz te tuge, i zalutam u neke druge, lakše i veselije teme, da malo odmorim dušu... al' mislim ja i na vas, koji me čitate, da vam ne budem previše napornawink...

Ipak smo se, mislim, dosta odmarali, dosta smo lutali drugim temama, bio bi red da se malo vratimo i na "posao"... i mislim da neće bit' zgorega još jednom se ukratko osvrnuti unatrag... malo razjasniti godine, da ne bi bilo zabunenaughty... dakle, prošli smo put mojih predaka... prošli smo 20 godina od smrti moje drage tetekiss... prošli smo, uz pomoć odvjetnice, diobu iz 2001. godine, koja je rezultirala pravomoćnim sudskim rješenjem, na osnovu kojega se knjižimo kao vlasnici... opisala sam, između ostalog, i kako smo podijelili kuću i zemlju... nakon toga smo prošli i diobu mojih (brat/sestra) iz 2004. godine, opisanu preko barbinih pisama.
Dakle, trenutno smo u 2004. godini.

Ono što je meni najvažnije, a i vama će, mislim, biti najinteresantnije, je moja buduća kamena kućica na škojusretan... kažem, moja, jer su se mamakiss i barbakiss izjasnili da „štala i mirina“ pripadnu direktno meni, valjda za trudthumbup, al' bez obzira na to, ja sam i jedina zainteresirana obnoviti vezu s otokom...

A na kraju ovog dugog puta, pjesmom se oprostimo od predaka, pustimo ih neka počivaju u miru, ionako bi im srce puklo od tuge i čemeracry, kad bi mogli vidit' svoja poja, doce, maslinike... neobrađene, zapuštene i zarasle u korov i dračutuzan...



Vice Vukov - Bodulska balada

Živi se od mora, od mriža i uza,
brojidu se žuji od vesla, mašklina.
Crjene su oči od noći i suza,
žujave nan ruke su tvrde ka stina.

I tučedu nas nevere i kiše,
i svaki dan smo zgrbjeni sve više,
ipak, više od sveg i od svih lipota,
cilega života mi volimo more.

More naše plavo sve nan žeje znaš
ti si snaga, srića, cili život naš.

Brojimo sva jidra i bile vapore,
prolazidu dani uz bure i juga.
Škrta zemja daje sve ono ča more,
život je na škoju i radost i tuga.

I tučedu nas nevere i kiše,
i svaki dan smo zgrbjeni sve više,
ipak, više od sveg i od svih lipota,
cilega života mi volimo more.

More naše plavo sve nan žeje znaš
ti si snaga, srića, cili život naš.

Oznake: bodulska balada... vice vukov...

Banka kao nužno zlo - II dio

03.06.2010.


Strasti su se, rekoh, slegle, ali ne za dugo... nakon nekih osam mjeseci došlo je do novog neugodnog iznenađenja, i moje konačne odluke o raskidu desetogodišnje „ljubavi“, a takve odluke nikad nisu ni lake ni bezbolne... pa znate i sami kako se teško odricati i mjenjati ustaljene navike, navika je jedna vela muka, a odvika tri, kaže i poslovica. Toliko znamo biti postojani i nepopravljivi u svojim navikama, da gotovo i ne razmišljamo puno o nekakvim promjenama ili odricanjima. Najčešće se zavaravamo kako je tako najbolje ili jedino moguće, kako drugačije ne može, a istina je zapravo da svaka promjena ili odricanje iziskuje određenu hrabrost i jako puno volje i odlučnosti.

Ali, da skratim, račun koji sam primila u veljači 2002.g. rezultirao je, u skladu s mojom odlukom, novom prepiskom...


PREDMET: Raskid Ugovora o korištenju American Express kartice

U prilogu Vam vraćam 3 (tri) uništene tj. prepolovljene American Express kartice i to:
1. ........................................... – osnovni korisnik
2. ........................................... – dodatni korisnik
3. ........................................... – dodatni korisnik,
iz razloga što želim raskinuti Ugovor o korištenju American Express kartice.
Smatram da je ipak potrebno da ukratko iznesem razloge ove svoje odluke, koja mi nije bila niti malo laka.

Dana 12.02.2002.g. primila sam Vaš račun/izvadak br. 0164432/020211 od 07.02.2002.g. kojim ste me po drugi put jako neugodno iznenadili.
Prvi put se radilo o naknadama za podizanje gotovine, ovaj put se, pak radi o članarini. Prošle godine u veljači =210,00 kn za osnovnog korisnika, a =105,00 kn za dodatnog, ove pak godine =250,00 kn za osnovnog korisnika, a =125,00 kn za dodatnog. U masi priloga koje ste mi poslali (ukupno 6+račun), pokušavam pronaći neko objašnjenje, obavijest, razlog, bilo što. Čitam račun od vrha do dna, nigdje ništa. Pitam se da li se radi o greški, ili ste povećali pretplatu za cijelih 20%. Naravno da sam sigurna da je u pitanju ovo drugo, ali nigdje da nađem potvrdu toga.

Mislim da je ovakav postupak dovođenja korisnika pred gotov čin, s Vaše strane, više nego uvredljiv i nekorektan. Kao da je visina članarine samo Vaša stvar i tiče se samo Vas. Korisnik je tu samo da plati i šuti. Ja ne znam kako bi drugačije protumačila činjenicu da niste smatrali potrebnim ni obavijestiti me o povećanju iznosa članarine i eventualnim razlozima takve Vaše odluke, kako bih imala malo više vremena odlučiti mogu li, ili ne, prihvatiti Vaše uvjete. Usput bih napomenula da se moja plaća od prošle godine nije povećala niti 2%, a kamoli 20%, što vjerujem da je slučaj kod većine Vaših korisnika. Mislim da ova činjenica sama za sebe sve govori.

Na kraju ipak moram reći da glavni razlog raskida Ugovora nije visina članarine, nego Vaš omalovažavajući odnos prema mojim novcima. Moram priznati i da mi je jako žao što Vam nakon toliko godina „okrećem leđa“, ali jednostavno ne vidim druge mogućnosti. Moć je u Vašim rukama, a korisnici su nemoćni da išta promijene. Ja ipak ne želim ići protiv svog uvjerenja.

Pozdravljam i želim mnogo uspjeha u daljnjem radu.
Vaš bivši korisnik American Express kartice

P.S. Molila bih, ako Vam nije teško, da mi pismeno odgovorite na ovo pismo, i ujedno me obavijestite o mojim obvezama i dugu prema Vama. U svezi toga, vraćam račun od 07.02.2002.g., kojeg bi, po mome mišljenju, trebalo stornirati i ispostaviti novi.

Ubrzo je uslijedio i njihov pismeni odgovor:

Poštovana gospođo,

Zaista nam je žao da ste, nakon deset godina za nas vrlo lijepe suradnje s Vama kao korisnikom American Express kartice, donijeli odluku o prekidu članstva.

Kao jedan od razloga navodite i povišeni iznos članarine za koji Vas nismo posebno obavijestili. Obračun članarine vrši se unaprijed za slijedeću godinu korištenja te je račun u kojem je članarina obračunata ujedno i obavijest korisniku o cijeni naše usluge za slijedećih godinu dana. Iznos članarine od početka naše suradnje mijenjao se prema uvjetima na tržištu i usluzi koju smo nastojali poboljšati i unaprijediti iz godine u godinu nudeći sve veći broj pogodnosti. Članarina se nije mijenjala pune četiri godine, od siječnja 1998.

Korištenje kartice tokom svih ovih godina preraslo je njenu namjenu zamjene gotovog novca pri kupovini. U sve većoj konkurenciji na tržištu uveli smo mnogo dodatnih pogodnosti: od osiguranja od nesretnog slučaja, Membership rewards programa, ponuda potrošačkih i gotovinskih kredita pa sve do novog proizvoda – kreditne kartice. Jedna od pogodnosti mogućnost je podizanja gotovine na bankomatima širom svijeta. Nažalost, korištenje mreže bankomata i raspolaganja novcem drugih financijskih institucija ima svoju cijenu i ona je sadržana i u naknadama za podizanje gotovine.

Još jednom izražavamo naše žaljenje što se Vama naša članarina čini previsoka za pogodnosti koju Vam pruža korištenje naše kartice te Vas ipak molimo da razmotrite još jednom Vašu odluku o vraćanju kartica.

S poštovanjem
Direktorica Odjela korisnika

Priča je tu za mene završila, iz današnje perspektive, s odmakom od 8 godina, ovo je jedna od mojih odluka na koju sam ponosnathumbup... nesporna je činjenica da sam sebi prihode povećala, a banci smanjila, a mene to veselisretan... ma što vi mislili o tome.

Ali, da sad ne mislite kako sam se ja vratila u 19. stoljeće, nabavila tekicu, i koristim samo gotovinurofl... pa ne živim ni ja na Marsu, „peglam“ ja karticu za sve, pa i za spizu, ali, imam jednu plaću, jedan tekući račun, dakle, dovoljna mi je jedna banka kao nužno zlo, kako rekoh u naslovu, dvije kartice jedne banke (gotovinska i kreditna) mogle bi potrošiti i puno više od onoga što mjesečno imam na raspolaganju.

I ne mislim da sam staromodna, uostalom i ovaj blog ide u prilog tome da ni ja nisam imuna na blagodati napretkawink, ali da ponovim, potrošačka zakletva kod Katje, navela me na razmišljanje kako olako prihvaćamo trendove u stilu „kud svi turci, tu i mali mujo“, kako im robujemo i onda kad se s njima ne slažemo, valjda zato da ne iskačemo iz mase, jer svi smo barem jednom iskusili koliko je teško biti „crna ovca“ u društvu...

I pitam se tko stvara i nameće nam trendove, i da li je baš slučajnost da gotovo svi pogoduju bogatima i moćnima, a većinu nas još više osiromašuju. Pojedinac tu može malo, i znam da moj potez ukidanja jedne kartice banci ne znači gotovo ništa, ali se pitam šta bi se dogodilo kad bi moj potez prerastao u trend.
Želim reći da svatko od nas, kao pojedinac, sudjeluje i nosi dio odgovornosti, jer, nemojte mi reći da baš sve trendove moramo slijepo i nekritički prihvaćati, iako smo svjesni da nas guraju u još veće siromaštvo.

Ali da se razumijemo, ne bih željela da se ovo shvati kao kritiziranje drugih, a izuzimanje sebe, jer to ne bi bila istinano... iako se trudim ne podilaziti trendovima, koliko god je to moguće, puno puta je teško... a ovaj moj potez vraćanja kartice uopće ne znači da nemam ja i suprotnih „bisera“, koji baš i nisu za pohvalunaughty, ali o njima sada nije riječbelj... možda drugom prilikom dobijem inspiraciju i za samokritikucerek...

Želim svima nama što više mudrosti i hrabrosti da mijenjamo loše navike, i biramo trendove koje ćemo slijediti, jer puno toga ovisi o nama samima, i nismo baš u svemu bespomoćni, na dosta stvari itekako možemo utjecatiyes...

Banka kao nužno zlo - I dio

01.06.2010.


Potrošačka zakletva kod Katje, koja u malo riči tako zorno opisuje naše žalosno stanje (pre)zaduženosti, usprkos kojem, još uvijek svoja zadovoljstva tražimo u šopingiranju svega i svačega, potrebnog i nepotrebnog, u vikendima provedenim u „konzumentskim hramovima“, koji su se tako dobro „naoružali“ svim mogućim i nemogućim sadržajima, kako bi nam iz džepa izvukli do zadnje lipe, kako bi nas, ovako slabe, nesigurne i nezadovoljne, lako uhvatili u svoju slatku klopku, i učinili nas još siromašnijima i ovisnijima.....
ta zakletva me podsjetila na jednu moju davnu „borbu s moćnima“, navela me na prekapanje po sačuvanim papirima i pronalaženje jedne stare i požutjele kuverte... i čitam nakon gotovo 9 godina, i kao da je bilo jučer, sjećam se te svoje „žute minute“, opravdane ili ne, nebitno, u svakom slučaju, to je bio jedan od onih trenutaka kada me uhvatio bijes, jer je, eto, baš to bila ona zadnja kap koja je prelila čašu, i otrovne misli se roje i gnijezde u glavi, i hvataju me kasni noćni sati, a san neće na oči, i dok sav normalan svit spava, meni u glavi „kuha“, i ruka traži olovku i papir, da izbaci sav taj otrov vanka, i ohladi glavu... kao Zdravko Matušin... njega je nedavno iziritirao parking, a mene davno, jedna banka-kartična kuća.

A banka nam je već odavno nužno zlo, bez nje više ne možemo i da hoćemo... nema više plaće u gotovini kao nekad davno (ako izuzmemo plaćanja „na ruke“... srećom, kod mene toga nema)... a znate kako su to radili naši stari, uzeli bi jednu tekicu, rasporedili bi ono šta dobiju po danima, i koliko se imalo, toliko bi se potrošilo, ono što se nema, ne može se ni trošiti. Nama je danas puno lakše, s tekućim računima i „njegovim-veličanstvom-karticama“ nema tih problema, imamo ili nemamo, mi „peglamo“. A do kartica je barem lako, banke nas danas vuku za rukav i nude „med i mlijeko“ dok se ne „zalipimo“, a onda kad smo „njihovi“, mogu s nama što hoće, pretvore med preko noći u pelin, a nas u svog ovisnika. Kad jednom uđemo u minus, on postaje naš gospodar, a mi njegov sluga. Onda mi nabavimo drugu karticu, pa treću, pa se tako „osiguramo“ lepezom kartica... ako nam ne prođe jedna, „ispeglamo“ drugu, ili treću... i znamo mi da sve to košta i dobrano nam smanjuje prihode, koji su većini ionako jedva dovoljni za čisto preživljavanje, al' mislimo da ne možemo drugačije, a ustvari nemamo hrabrosti napraviti bilo kakav oštriji rez, jer on u svakom slučaju, nije bezbolan.
A pamtim vremena kad se do nekih kartica jako teško dolazilo, i bio si sretan i počašćen, ako si ih uspio dobiti. Takva je bila AmexCard... u tim vremenima sam je i ja imala, svojom voljom je danas više nemam, i nije mi žaj.

I tu sad dolazimo na onaj gore bijes i otrov. Dobijem ja mjesečni račun, otvorim ga, i poludim. I znam, imam dvije mogućnosti na raspolaganju, ne napravit' ništa, pustit' da bijes prođe, i ići dalje po starome, ili se, usprkos tome što je zakon na njihovoj strani, odlučit' na reklamaciju, i biti spreman na bolan rez, ali dobiti satisfakciju, i biti zadovoljan sam sa sobom. Ja sam izabrala ovo drugo, a sve ostalo je povijest, koju ćete iščitati iz moje prepiske.

PREDMET: Reklamacija Vašeg računa od 11.06.2001.

„Uvažena gospodo“
Reklamiram Vaš račun od 11.06.2001., koji sam primila 13.06.2001., nad kojim sam, doslovno, ostala ŠOKIRANA.
Posudba 500,00 kn - naknada 30,00 kn,
Posudba 100,00 kn - naknada 30,00 kn, i.t.d., i.t.d.
Da čovjek ne povjeruje vlastitim očima. Ista cijena za 100,00 kn, kao i za 500,00 kn. Na ukupno posuđenih 800,00 kn trebala bih Vam platiti 120,00 kn naknade, što znači kamatu od 15% mjesečno, čak i više, jer uopće ne vodite računa o tome da prođe mjesec dana od posudbe, već fakturirate u prvom slijedećem računu, pa kako ispadne. Nekad je to više, ali nekad i puno manje, ovisno o tome kada nam trebaju novci. U mom slučaju, sva sreća za mene što sam to posudila iz 4 puta. Da sam, kojim slučajem, posudila 10 puta po 100,00 kn, trebala bih platiti 300,00 kn, što bi značilo kamatu od 30% mjesečno. Da sam pak, kojom srećom, posudila 1.000,00 kn odjednom, platila bih samo 45,00 kn naknade, što znači kamatu od 4,5% mjesečno. Zamislite, imala bih 200,00 kn više posuđenih novaca, a platila bih cijelih 75,00 kn manje naknade, nego što ste me ovako zadužili. I što Vam reći na ovo? Ili bi primjerenije bilo pitati: Što Vi meni imate reći na ovo?
Svjesna sam da Vi živite od kamata, naknada i ostalih nameta zamotanih u celofan brige za Vaše korisnike, i želje da im pružite što više „pogodnosti“, čak i prihvaćam to kao normalno, jer ipak, i Vi morate od nečega živjeti, kad bi se radilo o nametima koji su u granicama zdravog razuma. Da ste mi kojim slučajem prijatelj, ili poznanik, ili, jednostavno, osoba koja mi je voljna za određenu dobit posuditi novce, onda bih Vam rekla da ste gori od najgoreg lihvara, što iskreno mislim da je blagi izraz, i da ne želim posuditi tako skupe novce. Ali, Vi ste ipak uvažena i poznata bankarska kuća, pa nije primjereno da Vam to kažem.
Vi ste uvijek spremni korisnike Vaše kartice izvještavati o „pogodnostima“ i „mogućnostima“, slati uz račune raznorazna „čuda“, ali do informacija o visini kamata i naknada korisnik vrlo teško dolazi dok se ne „opeče“, jer uvijek postoji neka „kvaka“. Izgleda da „bankarski mozgovi“ i postoje samo zato da pronalaze „kvake“ kako bi iz korisnika izvukli što više, a da on to, po mogućnosti, što manje vidi i primjeti. Naime, ja sam osobno, u više navrata, u par poslovnica Vaše banke u Splitu, pitala za uvjete posudbe novca preko American Express kartice. Uvijek mi je rečeno da je kamata 4,5% mjesečno, što znači da mi nije data točna i potpuna informacija. Da ste Vi, kojim slučajem, na mome mjestu, da li bi se osjećali prevareno, i da li bi vjerovali u slučajnost polovične informacije?
Ja uopće ne sumnjam da je „zakon“ na Vašoj strani, i da ćete me uvjeriti kako ste „u pravu“, ali to ništa ne mjenja na stvari.
Ukoliko nakon svega iznesenoga i dalje mislite da trebam platiti 120,00 kn naknade, ja ću ih platiti i vremenom prežaliti, a Vama bih na kraju ipak savjetovala da više i češće razmišljate o nama „malim ljudima“ od kojih u konačnici ipak živite, a one od kojih živimo nije u redu iskorištavati iznad svih granica zdravog razuma, kako Vam vremenom ne bi okrenuli leđa.
Pozdravljam i želim mnogo uspjeha u daljnjem radu
Vaš korisnik American Express kartice:

P.S. U prilogu šaljem račun od 11.06.2001. i upućujem zamolbu za pismenim odgovorom na moju reklamaciju.


Ubrzo sam dobila i njihov pismeni odgovor:

Poštovana gospođo ..........
Žao nam je zbog velikog ukupnog iznosa naknade koja Vam je obračunata za korištenje bankomat usluga, a koju ste Vašim dopisom reklamirali. Na žalost, kako se u Vašem slučaju ne radi o terećenju krivim iznosom gotovine, već o naknadi koja je obračunata u skladu s realiziranom transakcijom, nemamo osnova za korekciju iznosa naknade.
U skladu s Ugovorom o korištenju kartice (čl.5-točke c i d) za korištenje usluge podizanja gotovine zaračunavamo naknadu od 4,5% podignutog iznosa ili najmanje 30,00 kn (što vrijedi za sve iznose do 600,00 kn) te Vas teretimo u Vašim redovnim mjesečnim računima. Slažemo se s Vama da nije u redu što su Vam u poslovnicama PBZ dali nepotpunu informaciju o obračunu naknade za podizanje gotovine, Vašu primjedbu proslijedit ćemo odgovornima u PBZ, no moramo Vam skrenuti pažnju da pri izdavanju i redovnom obnavljanju kartice svakom korisniku American Express šalje Ugovor u kojem, između ostalog stoji i ta obavijest. Ljubazno Vas molimo da razliku po računu/izvadku koji smo Vam poslali 11. lipnja podmirite u cijelosti da biste se mogli karticom neometano koristiti. Nadamo se da će unatoč ovom problemu mogućnosti koje Vam kartica pruža biti vrijedne Vaših ulaganja jer izuzetno cijenimo Vašu višegodišnju vjernost American Expressu.
Zahvaljujemo na razumijevanju i srdačno Vas pozdravljamo,

voditeljica Službe za odnose s korisnicima.

Moram naglasiti, da sam ovakav odgovor i očekivala, svoj dug prema njima sam nakon toga i podmirila, strasti su se slegle, ali ne za dugo... novo neugodno iznenađenje će rezultirati novom prepiskom... dakle, priči još nije kraj, a nastavak slijedi...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.