Planinarsko nadmetanje

23.05.2014.


Kad smo sutra ujutro, naspavani i orni, stigli u Radošić, planinari su se već uzmuvali i razmilili okolo naokolo... svi od reda budni, poneki malo smrznuti... rekoše barem, da je bilo hladno... e sad, koliko je tome kumovala sama hladnoća, a koliko možda slabašnija "oprema" ili "oprava"... ne bi se štela mešat, kad nisam probala...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

A neću se ni ponavljati s čišćenjem, guljenjem, rezanjem, pranjem, i tako to, jer, ako kažem da je drugog dana druženja dalmatinskih planinara, na meniju trebao biti fažol, i to besplatan... organizator časti thumbup... onda sam sve rekla... za razliku od jučer, otpalo je guljenje kumpira, ali zato danas ima pancete i pršuta k'o u priči... pa sad ti vidi šta je teže...
Slika nema... jok... jer sam se jučer toliko naslikavala spize, ali sam se, za pravo reć', i navenjala na nešto drugo, šta ćete vidit' na kraju, pa je tribalo čuvat' bateriju od aparat(ić)a, da ne krepa pri vrimena... kazan s fažolon ćete isto vidit', ma... zamalo mi je i on uteka'...
A brž' je i bo'je tako, da baš posve ne izgubimo planinarski kredibilitet, i dekapoto se ne pritvorimo u lezileboviće i bonkuloviće... ali ni me briga, brode, ma si isto moga svojima doć' dat' malo ruke naughty...
A još sam i slatko skroz naskroz zaboravila... šta bi tek bilo, mila majko, da sam uslikala sve one puste kolače, šta su ih napekle vridne ruke članica/ova... a eto, možda je peka i koji muški, pa za svaki slučaj...

Ajde da mi priskočimo sve te pripreme, i predamo štafetu, pardon, kuhaču, kuharu... glavno da je fažol siguran u njegovim rukama, a koga briga šta je "kazan" danas drugačiji...

Image and video hosting by TinyPic

Nebo nam najavljuje lijep i sunčan dan, oblaci su svijetliji i paučinastiji od onih jučerašnjih... crveni makovi namiguju...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

I ne samo nama, sudeći po ovoj pčeli, koja se ugodno smjestila u njegovom krilu... ili čaški, svejedno...

Image and video hosting by TinyPic

Planinarima je na raspolaganju široko polje... ili brdo... prema željama i mogućnostima. Jedni su i opet krenuli s vodićima organiziranom rutom, ovaj put preko brda, do Botića i nazad... to se već zove planinarenje, geomire... uzbrdo pa nizbrdo do Botića, a onda sve jovo nanovo, za po nazad cerek... a vidi mene, mogla sam barenko brdo uslikat'... ma, bila bi ja išla s njima, da nisam imala posla s kapulon, kad vam kažem naughty...

Al' nema zime, ima Pepeljuga belj rezervni plan. Planinari su vam puno praktična i snalažljiva stvorenja, pa uvik imaju više planova... obično je to plan A i plan B, ali nikako nije isključen ni plan C, tako da uvik mo'š izabrat' šta ti je lakše wink...
Dunkve, kad je već propalo uspinjanje priko brda, brzo se skupila druga ekipa, spremna za odmjeravanje puuuta i pooolja... a ovo bi ka' tribala bit' množina, sa dugim u i dugim o... da ne bi bilo zabune, jerbo ja nemam pojma, ima li tih i takvih interpunkcija, na ovim mojim tipkama zujo...


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Uz put sam se malo i "faćkala"... s ovim ljubičastim cvitićem...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... pa smo ekipno popričali s ovim "čokoladnim" kukcem, ma mu isto nismo doznali ni imena, ni roda, ni poroda...

Image and video hosting by TinyPic

Saznali smo da u ulici Ante Kužića, na kućnom broju 142, stanuje dotična Stella Polaris, za čije postojanje nismo znali... a zabačena ploča u kutku dvorišta, po ne znam koji put nam je posvjedočila, kako barbarstvo ne umire, a povijest se ponavlja...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Cesta nas vodi dalje... do crkve i groblja na uzvisini...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... do mjesta s kojega pogled puca daleko na okolni kraj...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

A puca pogled i na gužvu na cesti podno nas, neuobičajenu za ovaj kraj... gužvu od razapetih šatora, kamiona, vozila, ljudi... a sve to izazvano održavanjem međunarodne moto utrke

Image and video hosting by TinyPic

Hmm, i mi bi vidjeli nešto od tih utrka, koje su se, apropo toga, izmještanjem svog datuma na tjedan ranije (garant radi izbora), poklopile s datumom planinara, što je opet, zbog nepredviđenih okolnosti dvodnevnog zatvaranja ceste, i planinarima prouzročilo dodatne "glavobolje" oko pravovremenog obavještavanja svih sudionika, o izmjenjenim okolnostima, o alternativnim pravcima kretanja, i sve tako nekako...

Pa se i mi, u tom pravcu, laganini spuštamo nizbrdo... mimoiđemo se, ili razmijenimo koju riječ, sa starosjediocima...


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... otužno se osvrnemo na, tek jednu u nizu, zapuštenu didovinu...

Image and video hosting by TinyPic

... kod susretljivih domaćina napunimo boce friškom vodom iz bunara...

Image and video hosting by TinyPic

... i eto nas na domak aktualnih zbivanja...

Image and video hosting by TinyPic

A šta reći za same utrke, osim da smo bili vrlo kratko, i vidili gotovo ništa... dočekala nas je grobna tišina pogleda, uprtih u praznu cestu, nakon koje smo čuli samo kratki i prodorni ... zzzuuummm ... motora... i cesta je već bila prazna... u novom iščekivanju, opet smo nožem mogli rezati muk do novog... zzzuuummm... slijedeće "paklene mašine"... i prazne ceste... i pojma ja nemam, kako sam ovog "jadnička" uspjela uloviti u kadar rolleyes...

Image and video hosting by TinyPic

A onda smo ekipno mozgali i pregovarali oko ove obavijesti i njenog značenja... inkanat trave i paše, koji će se odr(ž)ati (kužili smo barem, da fali slovo ž) kod crkve... i ne bih vam mogla reći da smo sa sigurnošću nešto zaključili... mora da se radi o nekakvoj dodjeli, podjeli, bubnju, rasprodaji... ili čemu već eek...

Image and video hosting by TinyPic

Crkvu smo ostavili za sobom, pa se još jednom podsjetili, po čemu je prepoznatljiv ovaj kraj... a apropo bikijade, očito ta "predstava" nije nimalo bezazlena... nemam namjeru provjeravati, al' ako je točno što sam čula, znaju se ti bikovi zaletiti "malo" i preko ograde... među ljude... hmm, o posljedicama nisam ništa čula...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Nakon podjele fažola, kazani su ostali prazni, ali planinari siti i zadovoljni...

Image and video hosting by TinyPic

... i naoštreni za međusobna nadmetanja i odmjeravanja snaga... kandidati su prijavljeni, rekviziti postavljeni, i igre mogu započeti... neka pobijedi, 'ko je jači i spretniji thumbup... ne bi znala reći, koje je planinarsko društvo najbolje ukopalo pete, i najdalje istrzalo konop (ako doznam, javim), ali mislim, da su šibenčani i solinaši prednjačili...

Image and video hosting by TinyPic

... a nadmetalo se i muško i žensko... u više disciplina...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Šećer za kraj, u obliku spota, koji će puno bolje od samih slika dočarati atmosferu... a kako je trebalo prilično vremena za njegovu realizaciju, tako se, eto, i ovaj post malo odužio... nadam se, da je vridilo čekanja...


Dani planinara Dalmacije 2014 - planinarsko nadmetanje - moj video-spot

P.S. Još jedan raspjevani i rasplesani spot je u izradi, pa bude i on osvanuo u dogledno vrijeme...

I to bi bilo to... do neke nove... ili stare skitnje... mah mah...


Dodatak: 10-minutni video-spot pjesme i plesa, u međuvremenu je osvanuo i na YouTube-u i na blogu, a možete ga pogledati i poslušati u prethodnom postu pjeva...

Dani planinara Dalmacije

21.05.2014.


Image and video hosting by TinyPic

Ovogodišnji dani dalmatinskih planinara su održani 17-og i 18-og svibnja u mjestu Radošić /Škopljanci/, u organizaciji PK Split... zaslugom višemjesečnog angažmana mnogih članova, prikupljenih donacija, dobrovoljnog rada...

Image and video hosting by TinyPic

Krenuli smo 17-og ujutro iz Splita... "popeli" se vijugavom cestom i ostavili Kaštela ispod sebe... prešli prijevoj Malačka, pa novom autocestom, okukom na okuku, prekoračili Kozjak... i za manje od sat vremena, već smo se lagano spuštali njegovom sjevernom stranom, krivudajući krševitim područjem Dalmatinske Zagore...
Prije osam smo stigli na mjesto odredišta... mjesto dogovoreno za dvodnevno druženje planinara, ali i svih ostalih možebitnih šetača i dobronamjernika... stigli smo u mjesto Radošić, inače poznato i po "bikijadi" olitiga borbi bikova...


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Odmah je krenulo čišćenje i guljenje... a očistilo se i ogulilo, uz puno ručica, kila i kila... kapule, kumpira, karote, luka... i narezalo kila i kila mesa...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... što je pod palicom, pardon, kutlačom vrsnog kuhara dobrovoljca, u konačnici rezultiralo kazanima pohvaljenog gulaša...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kužina na otvorenome je montirana dan ranije, a sve nužno za kužinavanje je nabavljeno i dopremljeno na vrijeme...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ponuda je prigodno i vidno istaknuta... a i dostava osigurana...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobrovoljaca ne nedostaje... zna se, 'ko je zadužen za uštipke, 'ko za fritule... 'ko kuha kavu, a 'ko čaj... od trava, naravno...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Na info pultu se može doći do svih potrebnih informacija... kupiti bon za piće ili hranu, po popularnoj cijeni... dobiti sok, točeno pivo, ili flaširanu vodu... ili pak, kupiti kvalitetnu planinarsku majicu, bilo kao suvenir, bilo kao početak planinarske "karijere"...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Na ledini uokolo niču šatori, kao gljive poslije kiše... uz tri velika, postavljena od strane organizatora, podižu se i oni manji, od strane samih planinara...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Atmosfera je opuštena... dok su mnogi krenuli s vodićima na organiziranu turu okolicom...ne'ki odmaraju... ili se igraju... malo šeću, pa se ljuljaju... malo fotkaju, pa luduju... uz veselu svirku tamburaša...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Dani planinara Dalmacije 2014 - pisma i ples - moj video-spot

Image and video hosting by TinyPic

Ponekad poneko poviri malo i do kuhara... većinu ipak zanima, kad će gulaš, al' uvik se nađe i poneko da upita, triba li šta pomoć'...

Image and video hosting by TinyPic

Malo se prošetalo do Škopljanaca...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ova je čuvarkuća izrasla baš na pravom mjestu...

Image and video hosting by TinyPic

U povratku nas je pratila ova maca, i nije nas napuštala... zaludu smo je molili da se vrati kući...

Image and video hosting by TinyPic

... a kako je s nama došla, tako je s nama i ostala... pa veli gazda, slobodno nek' je uzme, tko želi... eto, zainteresirani put pod noge, pa u Škopljance...

Image and video hosting by TinyPic

Ubralo se malo zove... gazda kaže, samo berite... neki kasnije, niste smjeli... pa sad ti budi pametan...

Image and video hosting by TinyPic

Uslikalo se i nešto cvijeća... ne znam što bi rekli znalci, al' ja po prvi put zadovoljna slikama...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Vratilo se do ručka, mislim, gulaša... "traka" ruku je kod podjele "tekla" tako brzo i besprijekorno... od primanja bonova... i davanja zdjelica /onima bez svoje "gamele"/... preko pomoćnog kuhara s velikom kutlačom, i kazanom ispred sebe... do davanja žlica... i kruha u salveti...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... toliko brzo, da se kazan nije uspio ni uslikati... spala slika na moju porciju...

Image and video hosting by TinyPic

Kući smo se vratili s prvim mrakom, jer nam je bilo primamljivije spavati u toplom krevetu, nego u vreći za spavanje i šatoru... propustili smo time, nažalost, svečano otvaranje uz prigodan program...
Marjan nas je pozdravio u dolasku kući... a već sutra jutrom smo se vratili natrag...


Image and video hosting by TinyPic

... nastavlja se ...

Oznake: planinarenje

Čiča mića...

20.05.2014.

Neka bude tako, kada mi, nakon onih pustih papagajskih naslova, ništa pametnije ne pada na pamet. Neka bude, makar i ne odgovaralo potpunoj istini, jer... priča nije gotova... Nekakve će se priče već pričati, dokle god me bude olovka držala u šaci... dokle god se bude pisalo, negdje ćemo se tu muvati... od fikcije do zbilje i natrag... pa makar i s manjim ili većim vremenskim odmacima...

Neka bude čiča mića, jer... dosta je bilo izmišljenih junaka i priča... i dosta je bilo nestvarnih likova i tuđih života...
Vraćam se kućiii... u svoj život mali... svakodnevni i stvarni... jer, kakav je, takav je, držim ga, ne dam ga thumbup... ajde, barem je muškoga roda naughty.

Ma, isto nemojte biti jako sigurni, da ćemo se spustiti s oblaka, i ostati čvrsto na zemlji, jer... sa mnom vam to teško ide u korak, ili gotovo nikako... Kad je srce vruće, a duh nemiran, pa uz to još i noge poletne, a vremena na pretek, opcije su brojne otvorene, pa i one, u koje malo tko, ili gotovo pa nitko ne vjeruje... osim vas samih, dakako...

Nedavno rekoh u komentaru kod Neverina, a poučena i vlastitim iskustvom... "Ako ne ide, kako smo si zacrtali u glavi, treba tražiti "rezervni" plan i put..."... A u tom traženju i snalaženju, prvenstveno treba sebi vjerovati, jer... tko drugi može znati... bolje od nas samih... drugi nas mogu samo mjeriti po svome laktu... i grebati tek po površini... zar je to ono, što nama treba?...

I tako nekako... dok je malo izgledno, da se oko tematike bloga nešto značajno promijeni u kratko... a apropo toga, nakon što smo u pravosudnim krugovima propali još niže od nižega... nakon što smo od samog početka do dana današnjega, pokopali mnoge svoje, iz kruga suvlasnika i nasljednika... nedavno je pokopana i naša odvjetnica... od danas do sutra, i već te nema... eto, nisam ni znala, da je bolovala od srca... Počivala u miru... Amen...

I tako nekako... hmm, sad sam se opet izgubila, ali budem valjda pronašla putem nit vodilju... i dok je, dakle, malo izgledno da se nešto oko tematike bloga uskoro raspetlja i popravi... i dok je, dakle, i sam život, u međuvremenu, otišao posve drugim pravcima i putevima od početno planiranih... i dok je tako kako je... priča'ću vam priče druge... priča'ću vam priče s novih puteva... priča'ću vam o novoj avanturi, u koju sam se upustila tamo negdje s jeseni prošle godine...

O tome ću vam pričati neke posve drugačije i nove priče, koje će, po dobrom starom običaju, i opet biti obilato začinjene slikama, bez kojih mi je blog već dugo tako prazan tuzan ... zar nije?... naughty...

Pa, počnimo od samoga kraja, i u nastavku prošetajmo putem, koji sam prohodila prošlog vikenda... 17. i 18. svibnja 2014... mah

Pričam ti priču

08.05.2014.

Na kamenu kamen

Bose noge u klompama veselo se rasklepetale po dvorišnom mozaiku, dok osjeti upijaju blagotvoran miris bosiljka i ružmarina. Ključ se urezuje u stisnutu šaku, ostavljajući jasan trag na dlanu, kao da bi u trenu mogao pticom postati, krilcima zalepetati, i nestati. Preko ruke prebačena košara puna smokava i bajama, svojom težinom utiskuje crveni trag pletenice na tanašnoj ruci.

Bucmasto djevojče, rumenoga lica, spusti košaru do debelih vrata, što su se duboko zavukla podno svoda kamene balature. Kako li joj samo godi ta debela hladovina usred podnevne omarine, začinjene samo ustrajnim višeglasjem črčojaka u obližnjim borima. Uz škripu stare brave i cvilež oronulih vrata, mlada dama s košarom u ruci preskoči polomljeni prag, i uskoči u svoj svijet. Začarani. Svijet potaman.

Sjedne na drveni banak, i leđima se nasloni na kamenu ploču stola. Povremeno se okrene, tek da pogledom obujmi prostor, i usput mazne po koju smokvu iz košare. Na kominu u kantunu, još je luga od zadnje pečenke, a gradele i mulete odmaraju na zidu, i čekaju novu vatru, koja će ih svojim žarom zagrijati. U neposrednoj se blizini baš dobro smjestila jedna mala ponara, kako bi sol, kvasina i maslinovo ulje, uvijek bili tu, na dohvat ruke. Na podu ispod žarišta su uredno posložena drva za potpalu.
Na nasuprotnom zidu je skromna kuhinjica, posložena tek od frižidera, špahera i kamenog lavela. U još jednoj ponari, svoje mjesto je pronašao porculanski servis, kojem godine nisu nimalo umanjile ljepotu, osim što su ga osakatile za tri šalice.

U zraku se još ćute mirisi, koji ugodom draže nosnice.

U momentu kada je oštar zvuk zaparao tišinu, izgubila se slika košare i hrpice peteljki od pojedenih smokava. Bijela bajka se je u trenu raspršila i pretvorila u mjehuriće, kao da je od same sapunice bila načinjena, a ne od tvrda kamena i žuljeva predaka.

Ma, što me budiš, budalice budilice, nemoj da ti sad kamenom razbijem tu glavurdu zvrndavu... zar ti ne znaš za ugodu i tišinu... zar ne poznaš tih mirisa i zvuka... zar ne ćutiš djevu što sniva... heeej, zar ne vidiš sanak taj, što cijeli je kamenom popločan.


***

Sanjajte mi lijepe snove! kiss i na dobro nan došla Sudamja! mah

Pričam ti priču

04.05.2014.

Stranac u noći života

Ćutim samo stisak ruku, koje me drže čvrsto, kao u morši, i ništa više. Ne osjećam noge, ruke, glavu. Kao da nisam u svome tijelu. Da popuste samo malo, srušila bih se kao prazna vreća. Izmaglica mi je pred očima. Mislim da je od tableta. "Popij ovo, dušo, bi'će ti lakše", vraća mi se u misli majčina briga i tuga u očima.

A još jučer mi je sunce sijalo. Još jučer sam bila mlada i živa. Sretna i zaljubljena. Još jučer sam znala tko sam i kome pripadam. Koga volim, i tko mene voli. Još jučer je moj život bio u savršenom skladu. Kakva sam ja glupača? Da ništa nisam vidjela? Svoje malo zlato, još pred koji dan sam uspavljivala stihovima „Ala je lijep ovaj svijet... ondje potok, ovdje cvijet“. Svoga Marka sam od dana vjenčanja vjerno iščekivala, a za tatu, koji je stalno na putu, uvijek nalazila riječi razumijevanja i opravdanja. Koliko smo samo puta zajedno brojili dane do njegovog povratka, jer "tata se sutra vraća"... "tata samo nas ima"... "tata nas voli najviše na svijetu"... ali... "tata mora raditi"... "tata je trgovački putnik"...

A vidi me gdje sam danas. Danas sam mrtva među ovom živom svjetinom, što mrmori između sebe i opanjkava moju naivnost i zlu kob. Sad sigurno šapuću i okom traže tu drugu ženu, koja je izronila iz mraka Markove smrti. Kada je nazvala iz Bosne, i predstavila se kao supruga moga Marka, od nevjerice i šoka sam se gotovo onesvijestila. A tek kada se pojavila na vratima sa kćerkom, tek nešto mlađom od našega Luke, dobro mi srce nije puklo.

I sad još slušam dostojanstveni glas tog sluge Božjega... "Braćo i sestre, okupili smo se ovdje, kako bi se oprostili od našega Marka"... i osjećam kako ludim. Gubim zdrav razum. Našega Marka. Čijeg to našega, viče mi ranjena duša, dok ostajem nijema. Da mogu, i oglušila bih. I stojim tako slaba i ponižena, izdana do zadnje kosti, i ne znam što zapravo želim... da nestanem, da me nema... ili da nestane to mrtvo lice, koje mi se i iz lijesa još uvijek ruga. U trenu poželim da oživi na tren, da ga mogu smrskati vlastitim rukama. U slijedećem želim umrijeti... ili se probuditi iz ružnog sna...

Nemoćna sam za želje. I što ja tu uopće radim. Ja to mrtvo lice ne poznajem. To je lice stranca u noći mog života.



***


Dok čvrsto pridržava sestru da ne padne, Ivana se samo nada da će jednom proći ovaj pakao, i da će za sve njih svanuti novi dan. Ne zna kada, i ne zna kako, ali ona će barem učiniti sve, kako bi ublažila sekinu patnju, i pomogla joj da se izvuče iz ove provalije beznađa. Da započne novi život od početka, sa svojim zlatom, koje je treba kao zrak i kao koru kruha. U tom djetetu ona vidi slamku spasa, ma koliko ono bilo živi spomen na tog nitkova, kojeg bi i sama, da je to ikako moguće, trajno izbrisala iz pamćenja. Ali, dijete je i krv i duša svoje majke, usprkos svega zla s ocem, a vrijeme će već nekako ublažiti nastale rane.

Danima ne prestaje zahvaljivati nebesima, i ne prestaje se pitati, kakve su to sile, što nas tjeraju ponekad, da činimo stvari bez valjanog razloga ili potrebe. Tako malo je trebalo tog dana, da se prijeđe crta, i da se zakorači onkraj života. Tako malo je trebalo, da se zbog jednog probisvjeta odustane od sebe i svog djeteta. A ona je tek pukom srećom ušla u sobu na vrijeme, da sestrino tijelo održi na životu do dolaska prve pomoći. Netom poslije je odlučila, kako će svake godine paliti svijeću na dan sekinog novog rođenja, zahvalna za sreću u nesreći, za sile nevidljive i neobjašnjive, za svoju snagu i prisebnost u tom momentu.

Zna ona, da je to tek prvi korak, i da teži tek dolaze. Kako i gdje će naći načina, da sestri istjera to ludilo iz glave?... da joj bude svjetionik u mrkloj noći?... i putokaz u gustoj magli?... i mirna luka u oluji? Ne zna još, ali nekako će joj već prebojati misli, pa makar i u sivo, za početak. Opet će je učiti hodati i misliti... od prvog koraka i od prve boje. Samo da je ne izgubi zauvijek. Zarekla se onog dana, kako je neće ni na trenutak ispuštati iz vida, mada se ne usudi ni razmišljati, da bi se takvo što moglo ponoviti.

"A ova gnjida od Marka, oprosti mi Bože, ali dobio je što je zaslužio", pomisli i u trenu tjera takve misli, i okreće se sestri. Samo ona je sada važna. On nije vrijedan ni jedne jedine sekunde njihovih života, samo kad bi ga mogli zaboraviti. Jednog će dana svijet postati opet lijep. I za njenu seku. Posebno za njenu seku.

A onda se sjeti poziva s policije, pa joj dodatna sjena brige prekrije lice. I sama šokirana policijskom viješću, odlučna je to kriti od sestre, barem za neko vrijeme. Što duže, to bolje. Jednom, kada ugleda zraku sunca u njenim očima, možda će smoći snage, da joj kaže. Do tada se svakako mora potruditi, da vijest ne dođe do nje.

Sada nije vrijeme da sazna, kako s one strane Jadrana postoji još jedna žena.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.